Gdje su nestale naše bajke? 3. dio

By reach on August 13th, 2006
Posted in Hrvatski, Kultura |

Hans Christian Andersen (1805 - 1875)

Poznat je po bajkama u kojim kombinira narodne legende sa svojom maštom. Njegove bajke nisu bile samo za djecu vec i za odrasle. Uz to je pisao kazališne drame, novele i putopise.
Rođen je u getu Odense u Danskoj. Otac mu je bio postolar a majka pralja. Imao je vrlo malo obrazovanja i kao dijete bio je vrlo emocionalan i prestrašen, te je trpio poniženja zvog svoje visine i “ženskastih” interesa. Njegovi histericni napadaji grceva su pogrešno dijagnosticirani kao epilepsija.
Roditelji su ga ohrabrivali da piše svoje bajke i organizira lutkarske predstave. Otac mu je volio Književnost i cesto je vodio Andersena u kazalište. “Moj otac mi je ispunajvao sve želje” napisao je u svojoj autobiografiji. “Posjedovao sam citavo njegovo srce; živio je za mene. Napravio mi je dalekozor kojim bih nedjeljom gledao predstave i slike, citao mi je iz Holbergovih drama i Arapskih prica. Samo tada se sijecam da je bio sretan, jer svojim životom radnika on sam nikad nije bio zadovoljan.
1816 otac mu je umro i Andersen je morao naci posao. Neko vrijeme je bio krojacki šegrt, a radio je i u tvornici duhana. S 14 godina preselio se u Copenhagen kako bi zapoceo karijeru pjevaca, plesaca ili glumca. Iduce tri godine bile su pune teškoca iako je pronašao obožavatelje koji su financirali njegov put do kazališta. Prikljucio se kazalištu “Royal Theater” ali je morao otici kada mu se glas poceo mijenjati.
Kada ja je netko nazvao “pjesnikom” promjenio je svoje planove: “Proširilo se kroz moje tijelo i dušu i oci su mi se napunile suzama. Od tad, od tog trena, moj um je bio orvoren poeziji i pisanju.” Tada je poceo pisati drame, koje su, sve do jedne, odbijene.
1822, Jonas Collin, jedan od direktora Royal Theatrea, je platio Andersenovo školovanje u Slagelseu. Kako su ostali ucenici imali oko 11 godina, on se definitivno nije uklapao. Ipak, 1828 primljen je na Sveucilište u Copenhagenu, gdje je završio svoje obrazovanje.
1829 Royal Theatre je producirao Andersenov mjuzikl “Kjærlighed paa Nicolai Taarn eller Hvad siger Parterret” (Ljubav u tornju crkve Sv. Nikole - prijevod je s engleskog, nisam našla naš naziv). Iducih godina je pisao arabeske, drame i novele. Putovao je diljem Europe i ostao zaljubljenik u putovanje citav život.
1831 njegov prvi putopis je objavljen. Tokom svojih putovanja Andersen je, među ostalima, upoznao Victora Hugoa, Heinricha Heinea, Balzaca, Alexandre Dumasa i Charlesa Dickensa.
Kao romanopisac Andersen se probio s pricom “Improvisatore” 1835e. Radnja se odvija u Italiji i bavi se autobiografskom temom integracije siromašnog djecaka u društvo. Tema ružnog paceta, kojoj se i kasnije vracao.
Ipak, danas se njegova slava temelji na njegovim bajkama i pricama napisanim između 1835 i 1872. 1837 izdana je zbirka njegovih prica u kojoj se nalaze i “Mala sirena” i “Carvo novo ruho”. Među njegovim najpoznatijim djelima su “Ružno pace”, “Princeza na zrnu graška”, “Kositreni vojnik” “Djevojcica sa šibicama” i tako dalje.
U svojim bajkama Andersen je zapoceo je promjenu stila i sadržaja, te je koristio idiome i konstrukcije govornog jezika, koje se do tada nisu koristile u pisanju u Danskoj. Njegova identifikacija s nesretnima i odbacenima cinila je njegove bajke tako privlacnima.
Stalno je pisao i dopisivao svoje memoare - “Bajka mog života” i izdanje iz 1855e se koristi kao standardno. Umro je u svom domu u Rolinghedu, 4. kolovoza 1875. Jedan je od najpoznatijih i najprevođenijih pisaca u svijetu.

Ali u 21. stoljecu ništa nije tako jednostavno. Na 200u godišnjicu njegova rođenja netko je objavio da je Hans Christian Andersen ………… tadaaamm………….. biseksualac. Ali je ostao djevac citav život. Da li ja želim, dok citam Malu sirenu, mislit na to kako je on sebe vidio u njoj? Ne baš. Knjiga se zove jednostavno Hans Christian Andersen, a napisao ju je Jens Andersen koji, ocito, nije potomak pisca. On kaže da je Andersen volio i žene i muškarce, ali se nije mogao natjerati da prevaziđe socijalne ograde protiv homoseksualnosti, kao što se nije mogao natjerati da oženi - ženu. “Cure ga jednostavno nisu toliko zanimale.” Tada je Andersen (HC) svoju seksualnu energiju usmjerio u svoje pisanje, stvarajuci neke od najboljih bajki ikad napisanih. Pisac tvrdi da je bio gost Charlesa Dickensa kojemu nije bio pretjerano drag, cak se smatra da je lik Uriah Heepa, iz knjige “David Copperfield”, nastao na Andersenu. Dok su njegove novele i tradicionalnija djela prikazivala duboku vjeru u Boga, njegove bajke su ostavljale prostora da riješi svoje “ljubavne probleme”. Mnoge bajke mogu se vidjeti kao homoseksualne alegorije, a mnoge su ocito autobiografke. Na primjer, “Mala sirena” je nastala nakon krize koju je Andersen pretrpio na vjencanju Edvarda Collina, koji je možda bio ljubav njegova života, ali je odbio biti s njim. I novela “O.T.”, koja opisuje intimno prijateljstvo između muškaraca je nastala pod utjecajem ove neuzvracene ljubavi. Iako je vecina njegovih ljubavi bila upravo takva, moguce je da je pravo romanicno prijateljstvo imao s Grofom of Weimara - Carl Alexander von Saxe Weimar Eisenach - om , kojeg je upoznao 1844. Kasnije je bio zaljubljen u mladog baletana, Haralda Scharffa. Tek nakon Andersenove smerti, 1893e, prvi put se u novinama natuknulo da je možda bio homoseksualac. Zapravo je posve moguce da nikad s nikim nije spavao. Stranice njegovih dnevnika bile su pune križica koji su onacavali vrijeme kada je masturbirao. I ima ih MNOGO. Spominjanje njegove homoseksualnosti izaziva uzbunu u Danskoj, što mi govori da još imamo dalek put.

I prije nego ovdi nastane neka uzbuna moram napisat, ne uspoređujem u ovoj “seriji” pedofiliju s homoseksualnošcu, samo isticem da su jednako nebitne kad se radi o ljudima koji su mrtvi, koji su ostavili nešto posebno iza sebe, i koji na kraju krajeva nikad nisu ostvarili svoje, u ovom slucaju samo pedofilne, želje. A posebno kada se radi o nekakvim indicijama i istraživanjima koja se danas više ne mogu sa sigurnošcu dokazat ni ovako ni onako.

PS, dida je bolje, jeej