*sigh*
I’m feelin teh discrimination here people. All my spammers are offering me is porn for men, porn for gay men, pills to make my pea-nuss bigger and sometimes gambling opportunities.
C’mooon, I’m a girl, gimme something I can use!
Gdje su nestale naše bajke? 3. dio
Hans Christian Andersen (1805 - 1875)
Poznat je po bajkama u kojim kombinira narodne legende sa svojom maštom. Njegove bajke nisu bile samo za djecu vec i za odrasle. Uz to je pisao kazališne drame, novele i putopise.
RoÄ‘en je u getu Odense u Danskoj. Otac mu je bio postolar a majka pralja. Imao je vrlo malo obrazovanja i kao dijete bio je vrlo emocionalan i prestraÅ¡en, te je trpio poniženja zvog svoje visine i “ženskastih” interesa. Njegovi histericni napadaji grceva su pogreÅ¡no dijagnosticirani kao epilepsija.
Roditelji su ga ohrabrivali da piÅ¡e svoje bajke i organizira lutkarske predstave. Otac mu je volio Književnost i cesto je vodio Andersena u kazaliÅ¡te. “Moj otac mi je ispunajvao sve želje” napisao je u svojoj autobiografiji. “Posjedovao sam citavo njegovo srce; živio je za mene. Napravio mi je dalekozor kojim bih nedjeljom gledao predstave i slike, citao mi je iz Holbergovih drama i Arapskih prica. Samo tada se sijecam da je bio sretan, jer svojim životom radnika on sam nikad nije bio zadovoljan.
1816 otac mu je umro i Andersen je morao naci posao. Neko vrijeme je bio krojacki Å¡egrt, a radio je i u tvornici duhana. S 14 godina preselio se u Copenhagen kako bi zapoceo karijeru pjevaca, plesaca ili glumca. Iduce tri godine bile su pune teÅ¡koca iako je pronaÅ¡ao obožavatelje koji su financirali njegov put do kazaliÅ¡ta. Prikljucio se kazaliÅ¡tu “Royal Theater” ali je morao otici kada mu se glas poceo mijenjati.
Kada ja je netko nazvao “pjesnikom” promjenio je svoje planove: “ProÅ¡irilo se kroz moje tijelo i duÅ¡u i oci su mi se napunile suzama. Od tad, od tog trena, moj um je bio orvoren poeziji i pisanju.” Tada je poceo pisati drame, koje su, sve do jedne, odbijene.
1822, Jonas Collin, jedan od direktora Royal Theatrea, je platio Andersenovo školovanje u Slagelseu. Kako su ostali ucenici imali oko 11 godina, on se definitivno nije uklapao. Ipak, 1828 primljen je na Sveucilište u Copenhagenu, gdje je završio svoje obrazovanje.
1829 Royal Theatre je producirao Andersenov mjuzikl “Kjærlighed paa Nicolai Taarn eller Hvad siger Parterret” (Ljubav u tornju crkve Sv. Nikole - prijevod je s engleskog, nisam naÅ¡la naÅ¡ naziv). Iducih godina je pisao arabeske, drame i novele. Putovao je diljem Europe i ostao zaljubljenik u putovanje citav život.
1831 njegov prvi putopis je objavljen. Tokom svojih putovanja Andersen je, među ostalima, upoznao Victora Hugoa, Heinricha Heinea, Balzaca, Alexandre Dumasa i Charlesa Dickensa.
Kao romanopisac Andersen se probio s pricom “Improvisatore” 1835e. Radnja se odvija u Italiji i bavi se autobiografskom temom integracije siromaÅ¡nog djecaka u druÅ¡tvo. Tema ružnog paceta, kojoj se i kasnije vracao.
Ipak, danas se njegova slava temelji na njegovim bajkama i pricama napisanim izmeÄ‘u 1835 i 1872. 1837 izdana je zbirka njegovih prica u kojoj se nalaze i “Mala sirena” i “Carvo novo ruho”. MeÄ‘u njegovim najpoznatijim djelima su “Ružno pace”, “Princeza na zrnu graÅ¡ka”, “Kositreni vojnik” “Djevojcica sa Å¡ibicama” i tako dalje.
U svojim bajkama Andersen je zapoceo je promjenu stila i sadržaja, te je koristio idiome i konstrukcije govornog jezika, koje se do tada nisu koristile u pisanju u Danskoj. Njegova identifikacija s nesretnima i odbacenima cinila je njegove bajke tako privlacnima.
Stalno je pisao i dopisivao svoje memoare - “Bajka mog života” i izdanje iz 1855e se koristi kao standardno. Umro je u svom domu u Rolinghedu, 4. kolovoza 1875. Jedan je od najpoznatijih i najprevoÄ‘enijih pisaca u svijetu.
Ali u 21. stoljecu niÅ¡ta nije tako jednostavno. Na 200u godiÅ¡njicu njegova roÄ‘enja netko je objavio da je Hans Christian Andersen ………… tadaaamm………….. biseksualac. Ali je ostao djevac citav život. Da li ja želim, dok citam Malu sirenu, mislit na to kako je on sebe vidio u njoj? Ne baÅ¡. Knjiga se zove jednostavno Hans Christian Andersen, a napisao ju je Jens Andersen koji, ocito, nije potomak pisca. On kaže da je Andersen volio i žene i muÅ¡karce, ali se nije mogao natjerati da prevaziÄ‘e socijalne ograde protiv homoseksualnosti, kao Å¡to se nije mogao natjerati da oženi - ženu. “Cure ga jednostavno nisu toliko zanimale.” Tada je Andersen (HC) svoju seksualnu energiju usmjerio u svoje pisanje, stvarajuci neke od najboljih bajki ikad napisanih. Pisac tvrdi da je bio gost Charlesa Dickensa kojemu nije bio pretjerano drag, cak se smatra da je lik Uriah Heepa, iz knjige “David Copperfield”, nastao na Andersenu. Dok su njegove novele i tradicionalnija djela prikazivala duboku vjeru u Boga, njegove bajke su ostavljale prostora da rijeÅ¡i svoje “ljubavne probleme”. Mnoge bajke mogu se vidjeti kao homoseksualne alegorije, a mnoge su ocito autobiografke. Na primjer, “Mala sirena” je nastala nakon krize koju je Andersen pretrpio na vjencanju Edvarda Collina, koji je možda bio ljubav njegova života, ali je odbio biti s njim. I novela “O.T.”, koja opisuje intimno prijateljstvo izmeÄ‘u muÅ¡karaca je nastala pod utjecajem ove neuzvracene ljubavi. Iako je vecina njegovih ljubavi bila upravo takva, moguce je da je pravo romanicno prijateljstvo imao s Grofom of Weimara - Carl Alexander von Saxe Weimar Eisenach - om 
, kojeg je upoznao 1844. Kasnije je bio zaljubljen u mladog baletana, Haralda Scharffa. Tek nakon Andersenove smerti, 1893e, prvi put se u novinama natuknulo da je možda bio homoseksualac. Zapravo je posve moguce da nikad s nikim nije spavao. Stranice njegovih dnevnika bile su pune križica koji su onacavali vrijeme kada je masturbirao. I ima ih MNOGO. Spominjanje njegove homoseksualnosti izaziva uzbunu u Danskoj, što mi govori da još imamo dalek put.
I prije nego ovdi nastane neka uzbuna moram napisat, ne usporeÄ‘ujem u ovoj “seriji” pedofiliju s homoseksualnoÅ¡cu, samo isticem da su jednako nebitne kad se radi o ljudima koji su mrtvi, koji su ostavili neÅ¡to posebno iza sebe, i koji na kraju krajeva nikad nisu ostvarili svoje, u ovom slucaju samo pedofilne, želje. A posebno kada se radi o nekakvim indicijama i istraživanjima koja se danas viÅ¡e ne mogu sa sigurnoÅ¡cu dokazat ni ovako ni onako.
PS, dida je bolje, jeej 
I cometh back…
… just to leave again. My grandfather had a heart attack, and is in hospital in Rijeka, i’m gonna go visit him. after that i’m going to Slovenia to see if there’s anyting i can to for my grandma. This can take 4 days of 4 weeks.
Later
Od svega osta bol
Ellou, I was away hoping things will calm down and I won’t have to write any opinions, but it’s too late now.
But first - http://picasaweb.google.com/andrea.reach - my new photo album, I’ll see what I’ll do about the one on Flickr.
I got my hands on some good music again. Thanks to Dixy I’m listening to Babyshamles and Morrissey, and there’s also Something Corporate, an Emo band I guess. I’ve been thinking about emo, and came to the conclusion that much more people would like it, if Emo-kids weren’t so bloody annoying. However, I am not surrounded by them, so they don’t get to annoy me, and i can enjoy the music without looking at them
And now, Lebanon. I try, i really do, to understand Israel’s actions… but the truth is, they are showing off their power by destroying a country. I know all about Hezbollah, bad bad radicals, killing Israelis. And than in a fit of logic, Israelis are attacking the killers of civilians by …. killing the civilians. Where did i last encounter such logic? where o where…. Oh yeees, when Muslims were proving to be a peaceful nation by killing innocent people. It proves to me one thing, all killers are alike. Muslim, Jew, Nazi, Communist, Democrat… they are all the same. They find a great excuse, and start a genocide. - HEY You can’t compare what nazis did to what jews are doing now! - Watch me. Hezbollah is a terrorist organization hiding behind innocent and/or idiotic civilians. Jews (and i’m using “Jews” cause “Israelis” is such a crappy word) are killing those civilians, hoping to achieve what? When all civilians from Lebanon are dead Hezbollah will have no one to hide behind. Wuhu! CHILDREN people! You are killing CHILDREN!!! And in case you’re wondering THIS is a child:
And I really tried. This is not an “all jews must die” rant. This is an “all wars must stop” rant. I know some Israelis, they are great people, i love talking to them, they aren’t responsible for what’s going on. But someone is. And that someone should spend the rest of his very long life thinking of all the children whose lives he took. What they could have grown up to be. How much they would have loved, smiled, the games they would have played, hugs they would have given, happiness they would have spread. If I was from Lebanon, and lucid, i would stop showing the world pictures of dead children’s bodies, i would show them pictures of what those bodies looked like when they were alive and smiling.
There was a way to bring down Hezbollah without killing so many people. I’m sure of it. All this… is just someone showing off. This is not an accident. How many members of Hezbollah did they kill for each civilian that died? I’m guessing none. Prove me wrong. And than make me think it’s worth it.
Ziva sam…
ahoj! bila sam bolesna, i onda su mi iskljucili internet jerbo nisam placala racune za dsl… i sad sam usred ispita i ne pise mi se jer pokusavam ocajnicki upisat ZADNJU GODINU! wish me luck. a onda cu opet pisat
Ham and eggz
Oh I just LOVE Christian holidays.  No, no I don’t. They drag all the hypocrisy in people up on the surface and make me look at it. Today a title in the papers: “Pensioners without Ham and Eggs on Easterâ€. Well bu-fucking-ho, I’m sure their lives are filled with joy, money, food and sex every other day of the year but, alas, today they had no ham and eggs. I share my pain with them to the point of suicide. How about a week from now someone writes and article: “Pensioners without Bread and Water and Roof over Their Heads on 24th of Aprilâ€? noooo…. I don’t think they will. So please, spare me the false compassion on Easter, Christmas and whatever other holiday you’re enforcing on me.
Retarded are we.
Bush is planning to attack Iran, to make Teheran do something.
And NASA is planning to plunge a … thing into the moon and make part of it explode.
We really think we are Gods don’t we?
Iran is not my favorite country, I don’t like religious states (like my own actually), but there is no justification for attacking them. I don’t know who I’m talking to here. Everyone I know is against the war… and those who aren’t are out of my reach. I feel helpless in face of such stupidity and evil and selfishness.
Blow up the moon to find water so we can go live there… that’s what we’re doing. We destroyed the Earth and now we need to move to another planet and we start by destroying a part of it.
I’m disgusted by humans today.
Can you imagine being 12, living your life, going to school, having a crush on some girl or boy, playing football with your friends or discovering make up… and one day a loud noise wakes you up, and you spend the rest of your life with no leg, no arm and half of your face missing. Why? Well, it’s a complicated political story. But I’m only a kid??? Yes, well, you were in a wrong place at a wrong time. But I was in my house, my house is supposed to be my safe place!
What would you tell a kid like that? Would you explain the whole Teheran – Iran – America situation? Do you think s/he would give a flying fuck? We are worse than animals. I will never understand why people fear the devil and hell, devil is like an innocent child compared to us.
Gdje su nestale naše bajke? 2. dio
O ovome sam, mislim, već pisala, ali pošto je bio jedan od inspiratora ove teme, zaslužuje da ponovim i nadopunim.
J. M. Barrie (1860-1937) - Sir James Matthew, Baronet Barrie
Å kotski novinar, dramaturg i pisac djeÄjih knjiga, Barrie, je postao poznat diljem svijeta zbog svoje drame i priÄe o Petru Panu (1904). Petar Pan je bio djeÄak koji je živio u Nigdjezemskoj, ratovao s Kapetanom Kukom, i koji nije odrastao. Prvo ime Petra Pana je uzeto od imena Peter Llewellyn Davies (1897 – 1960), jednog od Daviesove braće koje je Barrie poznavao.
«Kada se prvo dijete nasmijalo prvi put, smijeh se razbio u tisuće komadića koji su poÄeli skakutati uokolo, i to je bio poÄetak vila.»
(iz Petar Pan)
James Matthew Barrie je roÄ‘en u selu Kirriemuir, u Forfarshireu (sada Angus). Njegov otac, David Barrie je bio tkalac, a majka, Margaret Ogilvy, kći klesara. Imali su desetoro djece, Barrie je bio deveti. Jamie, kako su ga od milja zvali, je sluÅ¡ao priÄe o gusarima od malena, kada im je majka Äitala avanture R. L. Stevensona predveÄer. Kada je Barrie imao sedam godina, njegov brat David je umro u nesreći na klizaliÅ¡tu. David je bio Margaretino najdraže dijete, i nakon njegove smrti upala je u depresiju. Barrie je pokuÅ¡avao približiti joj se noseći robu umrlog djeÄaka. Opsesivna veza koja je rasla izmeÄ‘u majke i sina obilježila je Äitav njegov život. Nakon njezine smrti 1896. Barrie je objavio njenu biografiju iz koje je oÄito da ju je obožavao. (Na Engleskom je možete Äitavu proÄitati ovdje.)
Sa trinaest godina Barrie je otiÅ¡ao iz svog rodnog sela. U Å¡koli se poÄeo interesirati za kazaliÅ¡te i gutao je djela Jules Vernea, Mayne Reid i James Fenimore Coopera. Ostale uÄenike je promatrao sa strane, oni su bili visoki i interesirale su ih djevojke, dok je on ostao sitan i Äini se da nikad nije imao djevojku. Studirao je na sveuÄiliÅ¡tu u Edinburghu nakon Äega je do 1885. radio u Nottingham Journalu kao novinar. Tada se preselio u London gdje je bio «pisac slobodnjak». Prodavao je svoje priÄe, uglavnom humoristiÄne, modernim Äasopisima. U svom misteriju «Better Dead» (1888) Barrie ismijava poznate liÄnosti. Barrie je poznavao velika imena književnosti, npr. G. B. Shawa, koji nije odobravao njegovo puÅ¡enje lule, i H. G. Wellsa, i znao ih je iznenaditi svojim primjedbama. Jednom je rekao Wellsu: «Dobro je to Å¡to znate pisati knjige, ali možete li micati uÅ¡ima?» Kada je jedna prijatelj primijetio da Barrie jede prokulice (Brussels sprouts) svaki dan, ovaj je objasnio: «Ne mogu odoljeti da ih naruÄim, te rijeÄi je tako predivno izgovoriti.» Sa svojim prijateljima, Jerome K. Jerome, Arthur Conan Doyle, P. G. Wodehouse i ostalima, Barrie je organizirao kriket klub – Allahakbarries. Jedini Älan koji je zapravo igrao kriket bio je Barrie. Tokom Prvog svjetskog rata Barrie i prijatelji su napravili vestern, u kojem su glumili Shaw, William Archer, G. K. Chesterton i ostali.
1888. Barrie se prvi puta proslavio priÄicama o životu u Å kotskoj «Auld Licht Idylls». KritiÄari su je hvalili zbog originalnosti. Zatim je njegova melodrama «The little minister» postala pravi uspjeh i kasnije su po njoj raÄ‘ena tri filma. Kasnije je Barrie pisao uglavnom za kazaliÅ¡te. 1894. oženio se s Mary Ansell, koja je glumila u njegovoj drami «Walker, London». Prema biografiji Janet Dunbar (1970.), Barrie je bio impotentan. «DjeÄaci ne mogu voljeti», bilo je njegovo objaÅ¡njenje. «Mali ministar» bila je popularna kazaliÅ¡na produkcija 1897. u Engleskoj ali i u SAD-u, gdje je Barrie zapoÄeo svoju suradnju s impresariom Charelsom Frohmanom i njegovom sestrom Maude Adams. Dvije Barrieve najbolje drame «Quality street» (o dvije sestre koje otvore Å¡kolu za ‘djecu aristokrata’) i «The admirable Crichton» (u kojoj batler spaÅ¡ava obitelj nakon potonuća broda), su producirane u Londonu 1902., a kasnije su snimljeni i filmovi. Iste godine, Petar Pan se prvi puta pojavio (samo imenom) u Barrievoj noveli za odrasle «Mala bijela ptica». To je priÄa, pisana u prvom licu, o bogatom neženji i njegovoj vezi s malim djeÄakom – Davidom. Å ećući kroz park Kensington narator mu priÄa o Petru Panu, koji se po noći nalazi u tom parku. Petar Pan je produciran za kazaliÅ¡te 1904. ali je morao neko vrijeme Äekati zadnju tiskanu verziju i nije se pojavio do 1911. Knjiga se zvala «Peter i Wendy» i u epilogu knjige, Petar je posjetio odraslu Wendy.
«Svaki put kada dijete kaže ‘Ne vjerujem u vile’ neka vila negdje padne mrtva.» (Iz Petra Pana)
Petar Pan se razvio s vremenom, iz priÄa koje je Barrie priÄao sinovima Sylvie Llwlyn Davies. Barrie se sprijateljio sa Sylviom iako njen muž Arthur nije bio sretan zbog toga. 1909. Mary Marrie je zapoÄela vezu s piscem Gilbert Cannanom i Barriev i njen brak su se raspali. Nakon smrti Sylvie i Arthura Barrie je postao neslužbeni skrbnik njenih petoro sinova, iako je viÅ¡e bio kao Å¡esto dijete nego oÄinska figura. Djeca su imala tragiÄne smrti, George je poginuo u Prvom svjetskom ratu, Michael se utopio s prijateljem na Oxfordu, a Peter je poÄinio samoubojstvo 1960.
Barrie, a i djelo Petar Pan, bili su dobre žrtva Freudovih nasljednika. Barrie je prestao rasti s 14 godina, kada je dosegao 152cm, patio je od migrena i rijetko se smješkao. Ime Peterove prijateljice Wendy je zapravo Barriev nadimak, zvali su ga – Barrie Friendly-Wendy. A njen lik je nastao uglavnom na liku Barrieve majke.
Napisao je joÅ¡ dvije fantazije «Dear Brutus» (o grupi ljudi koji uÄ‘u u Äarobnu Å¡umu u kojoj se pretvore u ljude koji bi postali da su napravili druge izbore u životu) i Mary Rose (o majci koja traži svoje izgubljeno dijete, dok s vremenom ne postane duh).
1913. Barrie je postao Barunić, a 1922. dobio je nagradu «Reda za zasluge». Posjećivali su ga ministri, vojvotkinje, filmske zvijezde (Charlie Chaplin) i razni obožavatelji kojima je povremeno pomagao, novÄano ili savjetima. ÄŒak i u starijim godinama igrao se Kapetana Kuke i Petra Pana sa sinom svoje sekretarice. Izabran je za rektora sveuÄiliÅ¡ta St. Andrew. Umro je 3. lipnja 1937.
To je manje-viÅ¡e biografija J. M. Barriea. MeÄ‘utim bajka je opet pregažena raznim horor priÄama. Ovaj put je i sam Barrie pomogao. PriÄa o Petru Panu koju su nama Äitali kad smo bili mali je uljepÅ¡avana, prepisivana, prevoÄ‘ena, ureÄ‘ivana i ispravljana viÅ¡e nego Biblija. 100 godina su duÅ¡obrižnici svijeta guÅ¡ili seksualne i nasilne insinuacije u knjizi. PriliÄno je sigurno reći da je sve Å¡to mislimo da znamo o «Petru Panu» posve pogreÅ¡no. Npr. u prvoj verziji ZvonÄica je bila zla mala goropadnica koja je pokuÅ¡ala nagovoriti jednog od Izgubljenih djeÄaka da pogodi Wendy strelicom u srce, kada je ova tek doÅ¡la u Nigdjezemsku. Kapetan Kuka u Disneyevoj verziji je jadna budala, ali u originalu se prvi put spominje kada se sudari s jednim od svojih gusara i zbog toga mu izvadi crijeva i ubije ga. Nigdjezemska nije bila divno Äarobno mjesto, već opasna zemlja u kojoj sirene pokuÅ¡avaju utopiti neoprezne, vukovi traže ruÄak, a gusari krv. A naÅ¡ junak Petar je drzak, neodgovoran i samoživ. «Vidio je mnoge tragedije i sve ih zaboravio.» Ubija bez premiÅ¡ljanja, odsjeÄe Kukovu ruku i baci je krokodilu, a zatim slavi sam sebe tako razmetljivo da se Äak i Wendy, koja ga je obožavala, uvrijedila. U ranoj verziji priÄe, Petar, koji mami djecu od roditelja, je zloÄinac. Za kip u parku Kensington je Barrie rekao da je «previÅ¡e sladak i ne pokazuje Vraga u Petru.» Barrie napominje da Petar bio ne samo deriÅ¡te već i duboko izmuÄen. U jednom trenu Petar ima «jedan od svojih snova… i plaÄe u snu dugo i Wendy ga grli Ävrsto.» Kad smo već kod toga… Wendy i Petar imaju valjda najnapetiju erotsku vezu u djeÄjim knjigama. Pobjegnu skupa, žive skupa kao mama i tata i razmjenjuju poljupce na krevetu. ÄŒak i ako nevini Petar ne razumije Å¡to se dogaÄ‘a, prema Hoganovom filmu je oÄito da Wendy želi od njega viÅ¡e od naprska. (Treba proÄitat knjigu za ovo skužit.) Na kraju knjige Wendy hrabro pita Petra hoće li reći njezinim roditeljima neÅ¡to o «vrlo slatkoj temi… o meni, Petre?» «Ne.» odgovori djeÄak koji nije htio odrasti. «Ne.»
O Barrievoj vezi s petoro djeÄaka Davies postoje razne teorije. Većina ljudi ipak tvrdi da to nije bila sretna veza. Petera su u Å¡koli zezali zbog «Petra Pana», Å¡to je njega dovelo do toga da viÅ¡e nije mogao niti govoriti o drami, koju je zvao «to užasno remekdjelo». PoÄinio je samoubojstvo sa 63 godine bacivÅ¡i se pod vlak, ali Äak i u smrt ga je pratio «Petar Pan». Novine su objavile da je «mrtav djeÄak koji nikad nije odrastao».
ÄŒesto se spominje da je Barrie imao ili htio imati seksualnu vezu s djeÄacima, jer u «Maloj bijeloj ptici» se nalaze neki momenti, posebno u scenama u kojima se djeÄaci kupaju goli, koji moderne Äitatelje priliÄno uznemiruju.
Možda nije Barrie bio taj koji je imao problema sa seksom, možda ih imamo mi.
Poštovana šira i uža javnosti Republike Hrvatske,
mi se nalazimo posvuda. Po parkovima, ulicama, fasadama, travi, stablima i blatu. Ali trenutno se najviše nalazimo uvrijeđeni i povrijeđeni.
Mi smo puževi i mi nismo heteroseksualni.
Tražimo službenu i javnu ispriku gospoÄ‘e Lucije ÄŒikeÅ¡, zamjenice zastupnice Dubravke Å uice, potpredsjednice IzvrÅ¡nog odbora Nacionalne grupe Hrvatskog sabora pri Interparlamentarnoj uniji, Älanice Odbora za meÄ‘uparlamentarnu suradnju, Älanice Odbora za obitelj, mladež i Å¡port, te Älanice Odbora za europske integracije, zbog namjernog, okrutnog i bolnog izostavljanja puževa iz prirodnog poretka stvari, te insinuiranja njihovog nepripadanja svemiru.
Gdje su nestale naše bajke? 1. dio
«Ti živiÅ¡ u bajci!» poviknemo, ponekad, nekome tko misli da je život ljepÅ¡i nego Å¡to on uistinu je. Nikako da shvatim zaÅ¡to. Jeste li vi ikad Äitali bajke? Ja jesam. Ni King joÅ¡ nije napisao horor koji bi se po svojoj morbidnosti mogao mjeriti s nekim od «najljepÅ¡ih bajki za djecu». A životi pisaca koji su nam uveseljavali djetinjstvo svojom krvožednom maÅ¡tom? E to je tek neÅ¡to.
Napravit ću mali set postova, o nekim piscima o kojima se priÄaju Äudne priÄe od strane istraživaÄa koji su možda u pravu, a možda samo nemaju života. Trudit ću se bit detaljna ali ne mogu baÅ¡ totalno upilat pa ako vam neÅ¡to fali da bi doÅ¡li do svog zakljuÄka… istražujte sami (Na Engleskom jel. Mrzim nedoreÄenost hrvatskog Interneta. :o/)
Lewis Carroll (Charles Lutwidge Dodgson) – (1832-1898) – Alisa u zemlji Äudesa
Engleski logiÄar, matematiÄar i novelist, najpoznatiji po svojim klasiÄnim fantazijama: Alisa u zemlji Äudesa i Alisa i Äarobno ogledalo. Carroll je koristio nadrealno okruženje svojih fantazija kako bi preispitao uobiÄajene naÄine razmiÅ¡ljanja. Za razliku od ostalih knjiga tog vremena, Alisa u zemlji Äudesa nije imala moralnu pouku. Carroll je takoÄ‘er pisao poeziju, koja je ostala otvorena za interpretaciju.
«Bojim se da se ne mogu objasniti gospodine,» rekla je Alisa, «jer, vidite, ovo nisam ja.»
«Ne vidim,» kazala je Gusjenica.
«Bojim se da ne mogu objasniti jasnije,» odgovorila je Alisa pristojno, «jer ni ja ne razumijem; vrlo je zbunjujuće biti toliko veliÄina u jednom danu.»
«Ne, nije,» kazala je Gusjenica.
(iz Alisa u zemlji Äudesa)
Lewis Carroll je roÄ‘en u bogatoj obitelji u Daresburyju i Chersiru. Osnovnu Å¡kolu je zavrÅ¡io u Yorkshireu, a studirao je matematiku na Oxfordu, gdje je kasnije i radio kao predavaÄ. MeÄ‘utim karijeru predavaÄa mu je otežavalo mucanje. PriÄa se da je Carroll bio sramežljiv i da je stalno krio ruke parom crno – sivih rukavica. Pisao je humoristiÄne pjesme kao Å¡to je «The Hunting of the Snark» i matematiÄka djela. I bio je izvrstan student Aristotelske logike.
UnatoÄ mucanju, Carroll je bez problema priÄao s djecom, koju je Äesto fotografirao. Imao je sedam sestara i njegovo zanimanje za djevojÄice je možda nevinije nego se zamiÅ¡lja – imao je i duga prijateljstva sa zrelim ženama. Ova strana njegova života je ostala neistražena, ali Karoline Leach, u svom djelu «Shadow of the Dreamchild» (koju na hrvatskom možete naći nigdje nikad) kritizira Freudovsku mitologiju i «Äudnovati incestuozni nemoral» koji se stvorio oko autora i prave Alise.
Tokom jednog piknika, 4. srpnja 1862. Carroll je poÄeo priÄati dugu priÄu Alice Liddell. (Ona je bila kći Henry George Liddella, ravnatelja njegovog Oxfordskog koleÄ‘a. Umrla je 1934.) «Alisa u zemlji Äudesa» je nastala iz ovih priÄa. Prijateljstvo s obitelji Liddell raskinulo se naglo u lipnje 1863. godine, dvije godine prije nego je Zemlja Äudesa izdana, i Carroll se okrenuo svojim ostalim mladim prijateljima. (Unosi iz dnevnika iz tog vremena nedostaju, a neki smatraju da je pokuÅ¡ao zaprositi Alice ali je odbijen jer nije bio dovoljno dobra prilika.) Originalno knjiga se pojavila pod nazivom «Alisine avanture pod zemljom». PriÄa se vrti oko sedmogodiÅ¡nje Alise, koja zaspe na livadi i sanja da je pala u zeÄju rupu. Upozna Äudnovate likove kao Å¡to su Ludi KlobuÄar, Kralj i Kraljica Herc i MaÄak i doživi zanimljive, Äesto Äudne avanture, pokuÅ¡avajući biti razumna u mnogim diskusijama koje nisu imale puno veze s logikom. Na kraju potpuno odbije svijet snova i probudi se.
Nastavak, «Alisa i Äarobno ogledalo», se pojavio 1871. Slikar John Tenniel je odbio ilustrirati jedno poglavlje ÄŒarobnog ogledala jer je smatrao da je besmisleno. To poglavlje je objavljeno 1872 pod nazivom «Osa u perici». Carroll je uvijek htio biti slikar, i kao djeÄak je ilustrirao magazine koje je pravio za svoju mlaÄ‘u braću i sestre. Carrollovi originalni crteži Alisinih avantura pod zemljom su izdane 1961.
Njegov život i rad postali su stalni izvor spekulacije, a njegovo istraživanje granica smisla i besmisla je inspiriralo brojne psiholoÅ¡ke studije i novele – možda i poznatog Engleskog filozofa Ludwiga Wittgensteina. Za humor Joseph Hellerove poznate knjige «Kvaka 22» je zaslužan upravo Lewis. U Kvaki 22 priÄa se osvrće na jedno pravilo USAF (United States Air Force olitiga vojno zrakoplovstvo), koje kaže da moraÅ¡ biti lud da bi dobrovoljno letio u opasne borbene zadatke, ali ako piloti traže osloboÄ‘enje dužnosti na temelju ludila, onda mora da su normalni. Isti zakoni vladaju u Zemlji Äudesa: «’Oh, tu nema spasa,’ kaže MaÄak, ’svi smo mi ovdje ludi. Ja sam lud, ti si luda.’ ‘Kako znaÅ¡ da sam ja luda?’ upita Alisa. ‘Mora da jesi,’ odgovori MaÄak, ‘inaÄe ne bi doÅ¡la ovdje.’»
U vrijeme izdavanja, Alisine avanture su smatrane djeÄjim knjigama, ali sada ih se promatra u drugom svjetlu. Carrollov rad je zadivio kritiÄare kao Å¡to su Edmund Wildon i W. H. Auden, i logiÄare i znanstvenike kao Alfred North Whitehead i Bertrand Russell. Virginia Woolf je izjavila: «Alise nisu knjige za djecu, to su knjige u kojima mi postajemo djeca». 1960-ih hippije je privlaÄio nadrealni svijet, i Carrollovi likovi bili su inspiracija pjesmama «White Rabbit» (Bijeli zec) i «I am a Walrus» (Ja sam Morž). Frederic Brown je koristio Carrollove likove i rijeci pjesama u svojoj noveli «Night of the Jabberwock». (TakoÄ‘er ne uspjeh pronaći naÅ¡ prijevod.) 1990e Jeff Noon je nastavio Alisine avanture u knjizi «Automatizirana Alisa», u kojoj je transportirana u moderni svijet.
MeÄ‘utim, ovo je samo kratka biografija, a u danaÅ¡njem svijetu niÅ¡ta ne može ostati Äisto, bajkovito.
Carroll je nažalost bio sramežljiv i družio se radije s djecom (posebno djevojÄicama) nego odraslima. Tako su, ljudi koji su posvetili život istraživanju tuÄ‘ih života, doÅ¡li do zakljuÄka: «Čini se da nije bio sposoban ostvariti seksualnu vezu s odraslom osobom. Ovo je, Äini se, obiteljska osobina, jer jedno od njegovo Äetvero braÄe, te Å¡est od njegovih sedam sestara, su ostali sami Äitav život. ZajedniÄki problem mucanja je možda pripomogao tome. UnatoÄ ponekad oÄito erotskoj prirodi ovih veza, nikad nije optužen za ikakvu nedoliÄnost, i njegovi uÄenjaci su podijeljeni po pitanju njegovih veza s djevojÄicama: da li je to bila latentna pedofilija ili izraz platonskog zanimanja, kao kod dobronamjernog strica? Carpenter smatra da je Carrollova strast za fotografijom pridonijela njegovom povlaÄenju iz života odraslih. Koristio je fotografiju kao naÄin za upoznavanje djevojÄica i da uspostavi kontakt sa slavnima. Njegove fotografije su dovoljno vrijedne da su najmanje dvije kolekcije izdane u naÅ¡e vrijeme, a neki kritiÄari u tom polju smatraju da bi bio vrijedan doprinos fotografskom svijetu da nije napisao knjige o Alisi. Njegove veze s djecom su se uglavnom sastojale od Äajanki i piknika.
Postoji zabilježeni dogaÄ‘aj problema povezanih s golim fotografijama djece Mayhew. 1879 Carroll je napisao nekoliko zanimljivih pisama obitelji Andrew Mayhewa, tražeći njegovo dopuÅ¡tenje da slika njegove kćeri, koje su imale 6, 11 i 13, gole, bez odraslih prisutnih (inaÄe je uvijek tražio prisustvo odraslih, Å¡to se shvaća kao njegova potreba da zaÅ¡titi djecu od onoga Å¡to bi im mogao uÄiniti). Roditelji Mayhew, koji su prije dopustili Carrollu da fotografira djecu, su ovo odbili, i tada je naglo puklo to prijateljstvo. (Leach ga brani tvrdeći da je problem bio u njegovoj želji da «istraži» starije kćeri u odreÄ‘enim položajima, (u fotografskom smislu, pretpostavljam) ne mlaÄ‘e.)
TakoÄ‘er postoji fama da je pisao svoje knjige pod utjecajem LSD-a. To je teorija koju su proÅ¡irili isti oni psihijatri koji su proÅ¡irili LSD u druÅ¡tvu. MeÄ‘utim priliÄno dobro je dokazano da droge ne potiÄu stvaralaÅ¡tvo ni kreativnu maÅ¡tu.
I moja najdraža teorija… 1996 Richard Wallace je objavio knjigu «Jack the Ripper, Light-Hearted friend» (Jack rasparaÄ, bezbrižni prijatelj… imamo li mi prijevod za ovu knjigu? Koliko ja znam, ne.) u kojoj optužuje Carrolla i njegovog kolegu Thomas Vere Baynea da su Jack RasparaÄ. Uglavnom se sastoji od anagrama koje je Wallace sastavio iz Carrollovog pisanja. MeÄ‘utim i Carroll i Bayne imaju alibije za noći kada su se ubojstva dogaÄ‘ala, i ova teorija nema potporu ostalih uÄenjaka. Carroll je pokazao nekakav interes za taj sluÄaj, ali tko u to vrijeme nije? U njegovom dnevniku, pod datumom 26. 08. 1891. piÅ¡e da je taj dan priÄao s jednim poznanikom o vrlo zanimljivoj teoriji o Jacku RasparaÄu. Ali nikakve druge informacije o toj teoriji nisu naÄ‘ene.